A la recherche du temps perdu
20.11.2008., četvrtak
Zapamtite Vukovar
|
Prica o gradu Odustajem od svih trazenja pravde, istine, odustajem od pokusaja da ideale podredim vlastitom zivotu, odustajem od svega sto sam jos jucer smatrao nuznim za nekakav dobar pocetak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko ce ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko ce mi ga cuvati dok mene ne bude, dok se budem trazio po smetlistima ljudskih dusa, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrucici, dok moje oci budu rasle pred osobnim porazom? Tko ce cuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema ledja jacih od mojih i vasih, i zato, ako vam nije tesko, ako je u vama ostalo jos mladenackog saputanja, pridruzite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su jos urezana vasa imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtuzniji film, vasa je proslost jednostavno razorena i sada nemate nista. Morate iznova graditi. Prvo, svoju proslost, traziti svoje korijenje, zatim, svoju sadasnjost, a onda, ako vam ostane snage, ulozite je u buducnost. I nemojte biti sami u buducnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nadje. Grad - to ste vi. Sinisa Glavasevic Pocivao u miru |
17.11.2008., ponedjeljak
Zene...begging you for mercy
|
Sinoc sam bila u kinu, u drustvu meni dragih zena gledati film zene. Bas me zanimalo kakav je to film o nasem rodu u kojem jos nema nijednog muskarca u svim tim minutama. Glumacka "postava" garantirala je dobar film, a ionako je nedjelju najljepse provesti u drustvu obitelji i prijatelja, pogotovo nakon sto je godinama bila rezervirana za ucenje, ucenje i samo ucenje. Moram priznati da film nije los, mogla bih reci da je onako prosjecan, u biti, prikazuje zaista razne tipove zena i njihove dogodovstine, i sav taj apsurd u njihovom zivotu. Ima i nekoliko zanimljivih poruka, da je vazno sebe staviti na prvo mjesto u svom zivotu i dobro razmisliti sto ti zelis sa svojim zivotom, i vjerovati u sebe, a ne biti rastrgana oko milijun manje bitnih obaveza koje cinimo samo da bismo ugodile drugima, da ne trebamo svoju ljubavnu nesrecu ispovijedati prijateljicama jer cemo na kraju morati tjesiti njih, a ne one nas, da ako smo zadovoljne same sa sobom i radimo ono sto volimo i clanovi nase obitelji ce biti sretniji i ponosni na nas, da u zivotu treba biti hrabar i odvazan..itd.. Doduse, film definitivno pruza preveliku koncentraciju zena na jednom mjestu...To je bio preveliki sok za mene...Njihovo vristanje, cerekanje, tracevi, ljubomore itd itd...to me toliko potreslo da je prva stvar koju sam napravila nakon izlaska iz kino dvorane je bio poziv mom decku da konacno cujem muski glas i konstatacija da bi ovaj svijet zaista bio uzasan da na njemu nema muskaraca...Ni sama ne mogu vjerovati da sam dosla do toga:)) |
04.10.2007., četvrtak
Back to routine
|
Nakon lijepa dva mjeseca provedena na moru, opet sam se vratila rutini i "divnom" zivotu u gradskom smogu...A bas mi se ne da...Danas je zrak bio tako prljav.....i vlazan....i vrucina mi se doslovce prijanjala za tijelo...uzasno....Najradije bih se zatvorila u sobu i prepustila gledanju filmova i mastanjima....sto uglavnom i cinim...nostalgija za ljetom....a tamo u kutku me ceka brdo knjiga koje treba nauciti.....I opet sam se vratila dobroj staroj menzi i poslu na faksu....i sve mi je teze trpjet ljude koji nemaju nimalo postovanja za druge i kojima cijelo vrijeme zvoni mobitel na mjestima na kojima ne bi smio....i koji se jos i jave i jave i opet jave.....I vidim brucose kako optimisticno kupuju knjige i setaju po sveucilistu i tako se osjecam staro i kao da je moja prva godina bila prije 100 godina....koliko se samo zivot preokrene u vrijeme trajanja jednog fakulteta....nevjerojatno nesto....Iako uvijek mislim da mi je puna kapa pakiranja i putovanja, izgleda kao da mi je to postala ovisnost i ne mogu vjerovat da sam u sljedeca tri mjeseca isplanirala tri putovanja...mislim da bi bilo najpametnije ni ne raspakiravat se....definitivno bih si ustedila vrijeme....bas sam nemirni duh... |
31.05.2007., četvrtak
coffee time
 Jucer se dogodilo nesto jako tuzno.......Zatvorili su moj dragi bar u kojem sam uvijek pila kavu poslije rucka...super kava, super ljudi, cavrljanje i sl.......Jucer sam usla u novi bar, naravno Autogrill, i nitko me nije ni pozdravio.......narucila sam kavu......a u medjuvremenu me neka debela,musava konobarica vrlo neljubazno pozvala da platim....popila sam i tu kavu.......ruznu, bezokusnu, nazovimo "globalnu" kavu, s aparata marke Autogrill, i zakljucila da ce to bit prvi i zadnji put da sam stupila u taj bar koji ima hrabrosti naplacivati skuplje ruzniju kavu....Eto sto vam je globalizacija. |